Moramo priznati da domovi za starije u Hrvatskoj često nisu na najboljem glasu, a nesrazmjer u ponudi i potražnji ne olakšava situaciju ni djelatnicima u domovima ni onima u potrazi za domom. Koje su glavne pritužbe i nezadovoljstva korisnika? Na što bi djelatnici u domovima morali obraćati više pažnje?
Domovi za starije ustanove su koje u isto vrijeme brinu o većem broju ljudi te različitim potrebama i zahtjevima, kako korisnika, tako i njihovih obitelji. Budući da je riječ o zahtjevnom zadatku, adekvatan prostor, stručno osoblje i razrađen plan neophodni su za funkcioniranje ove ustanove koja skrbi o ljudima starije životne dobi. I dok će pritužbi biti čak i u najboljim domovima, donosimo popis najčešćih pritužbi na koje bi vlasnici domova posebno trebali obratiti pažnju.
Neukusna, neraznovrsna i loša hrana
U mnogim se zdravstvenim ustanovama na hranu javljaju brojne pritužbe. Korisnici su nezadovoljni kvalitetom, ali i (ne)raznovrsnošću hrane, pa ovo nezadovoljstvo često izražavaju. Svakako je teško ugoditi svačijem ukusu a istovremeno servirati nutritivno hranjiv obrok, no domovi će morati promijeniti pristup prema kvaliteti i odabiru hrane koju serviraju te bolje ispitati što se to njihovim korisnicima ne sviđa i što bi po tom pitanju morali promijeniti.
Dugo čekanje na odaziv osoblja
Domovi za starije u Hrvatskoj, ali i u svijetu, svakodnevno se nose s raznim izazovima poput visokih troškova poslovanja ili manjka profesionalnog osoblja na tržištu rada. Ne čudi onda da premoreni ili neiskusni djelatnici nisu u stanju pružiti adekvatnu njegu i pažnju koju stariji, katkad bolesni i nerijetko usamljeni stanari zahtijevaju. Vrijeme odaziva na korisnikove potrebe se produžuje, pa se čini da one padaju u zadnji plan.Nedostatak radne snage, a time i preopterećeni postojeći zaposlenici glavna su boljka domova na koju se nadovezuju i ostali problemi.
Nemaju s kim razgovarati
Već sam dolazak u dom za starije, ali i život u njemu mnogima pruža osjećaj izolacije od ostatka svijeta. Posjeti najbližih sve su rjeđi, pa se korisnici prema djelatnicima počinju odnositi kao prema obitelji. Osoblje im nažalost nije u stanju ispuniti sve njihove želje kada je u pitanju potreba za socijalnom interakcijom, što zbog nedostatka vremena, što zbog toga što tome nisu adekvatno poučeni. Usamljenost i manjak socijalne interakcije dodatno otežavaju boravak u domu i korisnicima mogu ostaviti gorak okus u ustima. Na ovo se nadovezuje i manjak organiziranih kvalitetnih druženja.
Redovito organiziranje raznolikih i kvalitetnih druženja razveselit će korisnike domova i podići kvalitetu njihova života, no ono zbog nedostatka radne snage i vremena izostaje. Mnogi bi korisnici rado sudjelovali u raznim aktivnostima, ali za to nemaju prilike. Druženja smanjuju osjećaj izoliranosti i usamljenosti, pa pogledajte kakva je događanja moguće organizirati u domu za starije.
Problemi s cimerom
Iako su korisnici domova željni pažnje i druženja, njima su potrebni i kvalitetan san te popodnevni odmor. Iz financijskih razloga, čest je smještaj u višekrevetnim sobama, pa nastaje problem kada se, katkad i nesvjesno, ne poštuje nečije vrijeme odmora. Glasni i česti telefonski razgovori cimera ili onih u susjednoj sobi, hrkanja i drugi načini ometanja sna, rezultiraju nezadovoljstvom i razdražljivošću korisnika koji se nisu uspjeli odmoriti.
I obitelji korisnika često se nalaze u nezahvalnoj poziciji
Nezadovoljstvo domovima ne kriju ni obitelji koje su često primorane potražiti ovu vrstu skrbi za svoje roditelje. Duge liste čekanja u državnim domovima i visoke cijene smještaja u privatnim sobama razlozi su koji ih nerijetko bacaju u očaj. Nakon teškog odabira i izdvajanja pozamašne svote, sve dodatne pritužbe s kojima će se naknadno možda susresti, bit će im još teže čuti. Upravo te pritužbe zaslužne su za negativnu sliku o domovima u njihovim i očima javnosti.
Što učiniti u slučaju nezadovoljstva domom?
Na manjkavosti je svakako potrebno reagirati i pokušati za obje strane izvući najbolje moguće rješenje. Korisnici domova svoje nezadovoljstvo mogu najprije usmeno napomenuti, porazgovarati s osobljem, socijalnim radnikom ili, ako je potrebno, ravnateljem doma. Ako ništa od toga ne urodi plodom, moguće se obratiti nadležnim institucijama. U krajnjem slučaju, korisnik može promijeniti dom, odnosno otkazati ugovor o smještaju. Potonje bi obje strane trebale pokušati izbjeći jer je riječ o procesu koji je korisniku izrazito stresan, a domu gradi izuzetno lošu reputaciju. Za podizanje kvalitete socijalnih usluga, vrši se pojačan inspekcijski nadzor nad pružateljima usluge, a više o tome pročitajte ovdje.
Osvještavanjem pritužbi koje se najčešće javljaju u domovima, svi uključeni u rad doma za starije mogu se bolje pripremiti i utjecati na zadovoljstvo svojih korisnika. Na taj način stvaraju i čuvaju status odgovorne ustanove koja skrbi o starijima, a to je ono što će svaka obitelj i korisnik pri potrazi za smještajem staviti na prvo mjesto.
