Pučka pravobraniteljica o domovima za starije-2020

Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2020 godinu u dijelu o domovima za starije, kao što je bilo i za očekivati, uglavnom se odnosi na posljedice tragedije iz Andraševca i Dugog rata, kao i na uvjete života u domovima za starije uslijed Covid pandemije.

Cijeli dokument možete preuzeti ovdje –  IZVJEŠĆE PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2020, a ovdje donosimo poglavlje pod naslovom “Obiteljski i privatni domovi za starije” iz istog dokumenta.

 

“Obiteljski i privatni domovi za starije i nemoćne

Požar u ilegalnom sporednom objektu Obiteljskog doma „Zelena oaza“ u Andraševcu u kojem je u siječnju poginulo šest nepokretnih osoba i u kojem od osnivanja nije obavljen inspekcijski nadzor, ukazao je na praksu nekih vlasnika da radi profita šire svoje kapacitete, oslanjajući se na veliku potražnju za smještajem i neadekvatan nadzor. Nakon toga je izmijenjen Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga te je propisano da se usluga smještaja u obiteljskom domu može pružati isključivo u obiteljskoj kući u kojoj žive predstavnik obiteljskog doma i članovi njegove obitelji, čime je onemogućeno pružanje ove usluge u izdvojenom, dvorišnom objektu udaljenom od kuće u kojoj žive predstavnik obiteljskog doma i članovi njegove obitelji. Naime, smještaj korisnika i u legalnom izdvojenom objektu predstavljao je rizik za njihovu sigurnost, a u više je slučajeva zabilježeno da se umjesto 24-satnog nadzora od strane fizički prisutnog djelatnika, odnosno člana obitelji, koriste babyfoni i slični uređaji te su korisnici tijekom noći sami. Navedenim izmjenama prvi put je uvedena obaveza zapošljavanja stručnih radnika uz povećanje broja izvršitelja za pružanje brige o zdravlju i njegu korisnika 2. i 3. stupnja usluge.

Prema podatcima MDOMSP-a, 31. prosinca 2019. djelovao je 431 obiteljski dom, s kapacitetom za 10.222 korisnika, što je porast u odnosu na 378 obiteljskih domova u 2018., a uz njih je djelovalo i 106 nedržavnih-drugih domova za starije s kapacitetom za 6.458 korisnika. Iako bi uvjete, funkcioniranje i nadzor nad njihovim radom trebalo kvalitetnije regulirati novim ZSS-om, on ni u 2020. nije donesen. Ipak, usvojena je naša preporuka o nužnosti povećanja broja inspektora pa ove poslove trenutno obavlja 29 osoba, a do 18. prosinca provedeno je 317 inspekcijskih nadzora nad pružateljima usluga za starije i nemoćne, od kojih 74 u obiteljskim domovima. Nepravilnosti su se odnosile na nedovoljan broj medicinskih sestara i njegovateljica, smještaj većeg broja korisnika od utvrđenog rješenjem o ispunjavanju uvjeta, na nedostatke u opremi, loše higijenske uvjete i dr. Sve to, a ponajviše tragični događaji, pokazuju kako nadzor nad njihovim radom mora biti kvalitetan, kontinuiran i redovit, a broj inspektora prilagođen broju pružatelja. Osim toga, on zahtijeva i poznavanje situacije na terenu, radi čega bi ga trebalo decentralizirati, a jedan od načina za to je korištenje postojećih kapaciteta županija, koje izdaju rješenje o utvrđivanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga starijim i nemoćnim osobama.

Konačno, trebalo bi značajno povisiti i zapriječene prekršajne kazne, jer sada destimuliraju provođenje inspekcijskih mjera i ne ostvaruju svrhu kažnjavanja. Primjerice, kazna za nastavak pružanja usluge smještaja nakon izrečene mjere zabrane rada propisana je u rasponu od 10.000 do 50.000 kn, no prema podatcima MRMSOSP-a, većinom se izriče u iznosu od 5.000 kn, što vlasniku doma, koji usprkos tome nastavi raditi i svakom korisniku naplaćuje barem 4.000 kn mjesečno, nije problem platiti. Posebno upečatljiv je i primjer Doma u Legradu koji je unatoč zabrani još 2013., nastavio s radom, proširivao kapacitete i primao korisnike. S tim u vezi, načelnik Općine Legrad izjavio je da za zabranu nije znao, a iako je obavijest dostavljena Koprivničko-križevačkoj županiji, nemamo saznanja je li netko iz Županije provjerio stanje na terenu ili o tome obavijestio Općinu.

Premda su inspektori MRMSOSP-a kontrolnim nadzorima u posljednje tri godine utvrdili da barem 15 domova i dalje radi nakon zabrane rada, zasigurno ih je puno više, prije svega zbog nepostojanja učinkovitih mehanizama koji bi im uistinu onemogućili daljnji rad. Naime, ZSS-om je propisana dužnost pružatelja usluge smještaja, kojem je rješenjem inspektora zabranjen rad, da izvijesti korisnike o prestanku rada i potrebi pronalaska drugog odgovarajućeg smještaja, pri čemu im CZSS pruža pomoć u pronalasku smještaja kod drugog pružatelja. Unatoč tome, mnogi korisnici i dalje ostaju kod istog pružatelja, bilo svjesno ili zato što su obmanjeni, odnosno neinformirani. Problem je dodatno naglašen velikom potražnjom za smještajem, koji se često traži žurno i po usmenoj preporuci, a potencijalni korisnici ne znaju kako provjeriti radi li dom legalno. Usprkos pritužbama na korištenje sedativa i sredstava sputavanja, MRMSOSP smatra da ne postoji ograničenje za smještaj osoba oboljelih od demencije u obiteljske domove, a nakon požara u Obiteljskom domu „Providenca“ u Dugom Ratu u kojem su smrtno stradale tri dementne korisnice, kojima je prethodno unutar objekta ograničavano kretanje, MRMSOSP je u prosincu predložio još jedne izmjene Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, prvenstveno usmjerene unaprjeđenju protupožarne zaštite. S obzirom na procjene da u RH čak 90.000 osoba boluje od Alzheimerove demencije te da njihov broj raste, a s njim i potražnja za adekvatnom skrbi, treba iznaći kvalitetne modele koji prepoznaju potrebe upravo ovih korisnika, što bi također trebalo uključiti u strateške dokumente i novi ZSS, koji i dalje očekujemo.”