Jedan od glavnih ciljeva novog Zakona o socijalnoj skrbi je smanjenje broja korisnika u institucijama i razvijanje mreže izvaninstitucijskih usluga, što baš i nije vidljivo iz najava gradnje novih javnih domova i proširenja kapaciteta postojećih. Učiniti domove za starije ugodnijim i kvalitetnijim mjestom za život, osobito za osobe s demencijom, trebala bi biti misao vodilja ne samo privatnog sektora već i javnog, sufinanciranog, no za to je potrebno razmišljati malo izvan okvira trenutnog stanja s smještajem starijih osoba. U domovima za starije mjerenje kvalitete života korisnika predstavlja kompleksan proces, jer se kvaliteta života isprepliće s kvalitetom socijalne skrbi i zdravstvene zaštite. Tako npr. N. Raynes u svom članku, nakon provedenih razgovora s korisnicima domova za starije u Engleskoj, opisuje da je korisnicima manje važna njega a više osjećaj doma.
Do zanimljivih rezultata došli su i stručnjaci u Australiji, državi koja je poznata po najdužoj tradiciji provjere kvalitete skrbi u institucijama za smještaj starijih osoba. Australska Kraljevska Komisija za skrb o starijima vjeruje da je budućnost skrbi o osobama s demencijom upravo u domovima s manjim kapacitetom, no bez vladajućih koji bi poticali takvu vrstu smještaja, država sama i privatni investitori nastavit će s gradnjom velikih institucija.
Korisnici u takvom manjem okruženju imaju bolju kvalitetu života, manje su depresivni, manje je odlaska u bolnice, manje je institucijske rutine, žive normalnijim životom, uz svu njegu i skrb koja im je potrebna. Također je primjećeno da nema tolike fluktuacije radnika, da su zadovoljniji radnim mjestom, i više uključeni i u sam rad doma. U manjim domovima, omjer radnika i korisnika je puno veći nego u velikim institucijama. Grupacije manjih domova popularne su u Americi, Engleskoj, Nizozemskoj, Australiji.
U Hrvatskoj je ovakav model uveden 2003, kao obiteljski dom za starije, koji se definira kao izvanstitucijska skrb. Obiteljskih domova i manjih domova do 30 korisnika u Hrvatskoj je oko 500, a skrbe za oko 10.000 starijih osoba. Najavljena smanjivanja broja korisnika u smještaju o obiteljskim domovima s 20 na maksimalno 12 korisnika, nije naišao na razumijevanje ni kod predstavnika domova ni kod korisnika. Smještaj u obiteljskom domu u prosjeku je jeftiniji od smještaja u velikim institucijama, a time dostupniji većem broju starijih osoba, kojima je potrebna skrb i njega a za koje nema mjesta u javnom sustavu, odnosno državnim i decentraliziranim domovima.
Sigurno je da je skrb u većim institucijama i dalje potrebna, ali i ona je spremna za drugačije koncepte i prilagodbu novim starijim generacijama.
Photo: Alex_star
