Državni nasuprot realnom ili javni nasuprot privatnom sektoru – odabir riječi ne igra veliku ulogu kad govorimo o nejednakostima koje se mogu vidjeti u postupanju inspekcija, medija i društva prema jednima ili drugima. Quod licet Jovi non licet Bovi – što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu iliti prevedeno javnim domovima su dozvoljene nepravilnosti, nepoštivanje Pravilnika i Zakona bez mjera i kazni, odnosno oni su malo jednakiji od privatnih domova za starije, a i dalje uživaju glas u javnosti kao sigurna mjesta za starije osobe, mjesta gdje ćete dobiti stručnu pomoć i kvalitetnu njegu i skrb!
USPOREDBA – radnici
Uzmimo, primjera radi, brojke jednog gradskog doma u Zagrebu, koji ima kapacitet za 354 korisnika. U izvjescu za 2019, koji je javno dostupan, mozemo vidjeti da je zaposleno 28 njegovatelj/ica na neodređeno i 2 na određeno vrijeme. Ako uzmemo u ruke Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, i pokušamo dešifrirati tablice o potrebnim radnicima i stručnim suradnicima, i ako uzmemo u obzir samo uvjete za IV.stupanj njege, odnosno Alz.demencija i druge demencije, a kojih je taj gradski dom u tom trenutku imao 12, i za koje je prema Pravilniku potrebno osigurati 8 njegovateljica i 5 medicinskih sestara, ostajemo na tome da se za 342 korisnika jednog gradskog, jeftinog, sufinanciranog, kvalitetnog doma brine 9,5 medicinskih sestara i 20 njegovateljica, odnosno, ako ih rasporedimo u smjene – ispada da se 1 njegovateljica u svojoj smjeni brine za 50 korisnika!!!! Da se taj broj još malo i korigirati, jer radnici imaju i slobodne dane.
Uzmimo jedan privatni dom za starije osobe od 35 korisnika – 1 ravnatelj, 1 socijalni radnik, 13 njegovateljica, 2 medicinske sestre, 1 viša medicinska sestra, 1 kuhar, 2 pomoćna radnika u kuhinji. Sad uzmimo jedan obiteljski dom za starije (iz Zagrebačke županije) – 20 korisnika u domu, broj zaposlenih na puno radno vrijeme na neodređeno- 4 njegovateljice, 1 medicinska sestra, kuharica, vlasnica doma je također njegovateljica, a suprug odrađuje posao ekonoma, kućnog majstora i sve ostale poslove za kojima se pokaže potreba. Nepotrebna su daljnja pojašnjenja.
USPOREDBA – korisnici
I dok javni domovi odvajaju krila, dijelove domova, kako bi u tim svojim ogromnim, nerijetko neodržavanim i zastarjelim prostorima koji vape za uređenjem, stvorili “obiteljsku”atmosferu, jer studije pokazuju da takva okruženja povoljno djeluju na osobe s demencijom u smislu smanjenja agresivnosti, potrebne medikacije i sputavanja, s druge strane nadležno Ministarstvo mijenja Pravilnike i najavljuje smanjenje broja korisnika u obiteljskim domovima za starije – koju tu atmosferu imaju po definiciji! Zvjezdana Bogdanović, savjetnica ministra socijalne politike u jednoj emisiji rekla je da u EU ne postoje obiteljski domovi – iako mozda beznacajna izjava o jednoj činjenici, vrlo jasno je dočarala u kojem smjeru ide Ministarstvo što se tiče obiteljskih domova – nema u EU, ne bi trebalo biti ni kod nas. A ustvari je vrlo jasno da nažalost nitko od “teoretičara” ne razmišlja da zajedno s predstavnicima obiteljskih domova stvore model, koji će drugi kopirati od Hrvatske u ova vremena, kad je sve više starijih osoba s demencijom kojoj treba skrb. Od gore navedenog primjera gradskog doma od 354 korisnika, primaju samo njih 12 s demencijom! Od ukupnog broja korisnika u tom istom gradskom domu njih 236 je prvi stupanj njege, znaci funkcionalno neovisni korisnici, odnosno 65% sufinanciranih korisnika u gradskom domu su pokretne i samostalne starije soobe!
USPOREDBA – prehrana
Niti jedan privatni dom za starije u Hrvatskoj, obiteljski ili ustanova, ne naplaćuje dostavu hrane u sobu, neovisno jeli korisnik pokretan ili nepokretan, za razliku od javnih domova. U privatnim domovima, manjim domovima puno je lakše i jednostavnije stvarati jelovnike prema preferencijama korisnika. I niti jedan privatni dom ne naplaćuje dodatno dijetalnu prehranu. Javni domovi – 10 kuna dostava hrane u sobu pokretnim korisnicima, 10 kn dodatak dnevno za dijetalnu prehranu, 25 kn mjesečno frižider…
USPOREDBA – cijene
Javni, gradski dom u Zagrebu iz ovog članka ima cijenu za korisnika 3. stupnja njege – 4320,00 u jednokrevetnoj sobi, uz dodatna plaćanja za davanje terapije, dijetalnu prehranu, ili hranu u domu, i dođemo do cijene od 5.000 kn koje plaća sam korisnik (dio je sufinanciran iz gradskog proračuna). Privatni dom za istu vrstu smještaja za istog tog korisnika je 5.500 kn i nije sufinanciran.
Vaše komentare i nadopune ovog članka možete poslati na info@domovi-aktualno.com
