Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike predstavilo je 19. svibnja 2026. izmjene i dopune Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga. Riječ je o dokumentu kojeg privatni pružatelji socijalnih usluga iščekuju već mjesecima, a osobito obiteljski domovi koji se do kraja godine moraju preregistrirati žele li nastaviti s radom.
Kako je navedeno u objavi Ministarstva, cilj izmjena Pravilnika je prilagodba mjerila prostora, opreme i radnika za pružanje socijalnih usluga, jasnije definiranje pojedinih odredbi te omogućavanje bolje organizacije pružanja usluga i racionalizacije troškova obavljanja djelatnosti, uz zadržavanje kvalitete pružanja usluga.
Na prvi pogled, riječ je o tehničkoj izmjeni podzakonskog akta. No za pružatelje smještaja starijim osobama, posebno domovima za starije privatnih osnivača, ovaj Pravilnik nije samo administrativni dokument. On izravno određuje kako se usluga može organizirati, koji prostorni uvjeti moraju biti ispunjeni, koliko radnika mora biti zaposleno i pod kojim uvjetima se može nastaviti obavljati djelatnost.
Pravilnik dolazi sa značajnim zakašnjenjem
Važno je naglasiti da izrada novog odnosno izmijenjenog Pravilnika ozbiljno kasni. Sukladno izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi iz 2025. godine, novi pravilnički okvir trebao je biti donesen još do listopada prošle godine. Najava da će uskoro biti na e-savjetovanju predstavlja olakšanje, i daje pretpostaviti da će biti uskoro, pa barem postoji neka informacija.
To kašnjenje u praksi nije nevažno. Pružatelji usluga, osobito oni koji planiraju preregistraciju, proširenje kapaciteta ili otvaranje nove ustanove, već mjesecima se nalaze u situaciji pravne i poslovne nesigurnosti. Upravni odjeli županija i Grada Zagreba također su u nezahvalnoj poziciji jer postupke moraju voditi prema postojećem pravilniku, iako se istodobno najavljuje novi okvir koji bi mogao donijeti drukčija mjerila.
Drugim riječima, tržište mjesecima već funkcionira u svojevrsnom prijelaznom razdoblju bez jasnog odgovora na pitanje: prema kojim će se pravilima dugoročno otvarati, licencirati i organizirati pružatelji smještaja za starije osobe?
Najveći pritisak je na obiteljskim domovima
Posebno je osjetljiva situacija za obiteljske domove i to za sve skupine korisnika, ne samo za starije osobe. Svi obiteljski domovi moraju se do 31. prosinca 2026. godine preregistrirati, odnosno uskladiti svoj status ako žele nastaviti s radom kao pružatelji socijalnih usluga.
Prema procjenama, ostalo je još oko 300 obiteljskih domova koji moraju riješiti svoj budući status do kraja ove godine. Za njih novi Pravilnik nije samo pitanje administrativnog usklađenja, nego pitanje opstanka na tržištu.
Ako žele nastaviti raditi, moraju znati pod kojim uvjetima mogu dobiti rješenje, koje prostorne i kadrovske uvjete moraju zadovoljiti, kakav kapacitet mogu imati i kako se njihova postojeća organizacija rada uklapa u novi model.
Bez jasnih pravila, bilo kakve ozbiljne odluke se ne mogu donositi: ulagati u adaptaciju prostora, zapošljavati dodatne radnike, mijenjati pravni oblik, tražiti novu lokaciju ili odustati od djelatnosti.
Privatni domovi trebaju pravila koja su provediva u stvarnom životu
Najavljena racionalizacija troškova i bolja organizacija pružanja usluga svakako su važne formulacije. No u praksi će biti presudno što će konkretno pisati u tekstu izmjena Pravilnika.
Privatni domovi za starije već se godinama suočavaju s nizom pritisaka: rastom troškova rada, nedostatkom njegovatelja i medicinskih sestara, sve zahtjevnijim korisnicima, višim očekivanjima obitelji, inflacijom, strožim inspekcijskim nadzorima i činjenicom da njihovi korisnici uglavnom sami plaćaju punu tržišnu cijenu smještaja.
Za razliku od javnih domova, privatni pružatelji ne posluju u sustavu u kojem je cijena za korisnika značajno ublažena javnim subvencijama. Upravo zato svako novo kadrovsko, prostorno ili organizacijsko mjerilo za privatni sektor ima vrlo konkretan financijski učinak.
Ključno pitanje: hoće li izmjene stvarno olakšati rad ili samo otvoriti nova tumačenja?
Iz najave Ministarstva može se zaključiti da se ide prema jasnijem definiranju pojedinih odredbi i prilagodbi mjerila prostora, opreme i radnika. To je smjer koji je sektoru potreban.
Međutim, iskustvo pružatelja pokazuje da najveći problemi često ne nastaju samo zbog samog teksta propisa, nego zbog različitih tumačenja u praksi. Ista odredba može se različito primjenjivati od županije do županije, od povjerenstva do povjerenstva ili od inspekcije do inspekcije.
Zato bi uz izmjene Pravilnika bilo nužno osigurati i jasne provedbene upute nadležnim upravnim tijelima. Pružatelji trebaju znati što se od njih traži prije nego što uđu u postupak, a ne tek tijekom očevida ili nakon što su već uložili značajna sredstva u prostor, opremu i radnike.
Sektor dugotrajne skrbi treba stabilnost, a ne stalnu neizvjesnost
Domovi za starije, osobito privatni pružatelji, važan su dio sustava dugotrajne skrbi u Hrvatskoj. U okolnostima sve starijeg stanovništva, sve veće potrebe za smještajem i sve zahtjevnijih oblika skrbi, stabilan i predvidiv regulatorni okvir nije luksuz, nego preduvjet opstanka sustava.
Ako je cilj izmjena doista bolja organizacija pružanja usluga, racionalizacija troškova i zadržavanje kvalitete, tada novi Pravilnik mora dati ono što sektor već dugo traži: jasna, provediva i ujednačeno primjenjiva pravila.
Izvor: Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi
