Ako je vjerovati britanskom Guardianu i istraživanju znanstvenika iz London School of Economics, gotovo polovica svih smrtnih slučajeva uzrokovanih koronavirusom se događa u domovima za starije osobe. Postotak smrtnosti varira od 42% do 57%, a u istraživanje su bile uključene statistike iz Irske, Belgije, Italije, Španjolske i Francuske.
Zaključak znanstvenog rada je kako će britanski NHS (Nacionalna zdravstvena služba) morati uložiti dodatni trud i sredstva kako bi pomogli spriječiti pandemiju u domovima za starije, ali i kako bi informirao javnost i djelatnike domova o realnim opasnostima koje prijete korisnicima domova.
Mnogi se pitaju, ako je situacija kritična u zemljama koje često percipiramo kao naprednije i razvijenije, kakvo je stvarno stanje u Hrvatskoj? Nakon prvog slučaja koronavirusa u splitskom domu za starije, čini se kako se slučajevi samo množe.
U Republici Hrvatskoj registrirano je oko 750 domova za starije osobe (privatni, gradski, obiteljski domovi i domovi ostalih osnivača), a zasad je korona uspjela prodrijeti u tek šačicu njih. Ipak, samo letimičan pogled po naslovnicama portala stvara dojam kako je slučajeva u domovima više nego što govore brojke.
Medijska hajka i senzacionalizam definitivno ne pomažu u kreiranju objektivne slike stvarnog stanja. Prokazivanje potencijalnih krivaca i inzistiranje na imenima samo dodatno otežavaju već tešku situaciju, kako zaposlenika domova, tako i korisnika i njihovih obitelji.
16. travnja, Krunoslav Capak, šef HZJZ dao je znakovitu izjavu o zarazi u jednom od zagrebačkih domova: “Prve tri zaražene osobe imale su simptome. Ostali zaraženi do danas nemaju nikakve simptome. Na prvu dojavu mi smo išli na teren. Nikako sustav nije zakazao nego je odradio sve što je trebalo napraviti. Svi oboljeli su u bolnici, ostali su svi dobro. Nisu zaraženi djelatnici koji su komunicirali s ostalim dijelovima doma. Situacija je pod kontrolom”, nakon čega su novinari inzistirali da pojasni kako je virus uopće ušao u prostor doma.
No, je li nakon mjesec dana socijalnog distanciranja, uopće potrebno inzistirati na takvim detaljima? Zaboravljamo kako uopće nije bilo upitno hoće li virus ući u domove, nego kada će ući. Također se zaboravlja da većina privatnih domova za starije nije čekala uputstva nadležnih, već su sami mjere i zabrane posjeta počeli provoditi već krajem veljače!!!
Što kaže statistika? Hrvatska protiv svijeta
I dok će skeptici pronaći način da predstave cijelu situaciju mnogo gorom nego što jest, pogledajmo statistike.
Belgija
Prvi slučaj zaraze koronavirusom zabilježen je 4. veljače. Radi se o belgijskom državljaninu s prebivalištem u kineskoj pokrajini Hubei. Od 4. veljače do 10. travnja Belgija je zabilježila 3019 smrtnih slučajeva, od čega preko 40% njih u domovima za starije. Statistika je najgora u Flandriji, gdje je u tom trenutku bilo 1 198 žrtava, od čega čak 666 u domovima.
Španjolska
Prvi španjolski slučaj korone zabilježen je 31. siječnja na Kanarskim otocima. 16. travnja ova mediteranska država imala je 182, 816 oboljelih, te 19,130 preminulih. Ono što je znak za uzbunu su brojke iz domova za starije: samo u Madridu je do 9. travnja zabilježeno 4 260 preminulih korisnika domova. Dramatične priče o načinima na koji se zaposlenici domova bore protiv korone osvanule su na naslovnicima svjetskih medija.
SAD
I dok usporedbe Hrvatske sa zemljama Europske Unije donekle i imaju smisla, SAD je bio i ostao priča za sebe, prije svega zbog privatiziranog zdravstva, ali i specifične politike zapošljavanja koja potiče osobe da dolaze na radno mjesto pod svaku cijenu, jer je jedina alternativa neplaćeni dopust. New York Times je uspio napraviti popis čije brojke šokiraju: preko 2,500 domova za starije i srodnih ustanova ima korisnike i zaposlenike zaražene koronom, a njihova brojka doseže nevjerojatnih 21,000. Lošoj statistici doprinosi i kašnjenje s donošenjem restriktivnih mjera.
Švedska
Inicijalno oduševljenje liberalnom korona politikom koja se poziva na osobnu odgovornost i ageism (diskriminaciju s obzirom na dob), splasnulo je nakon što se pokazalo kako će u njihovom slučaju korona najjače udariti najslabije – stare i siromašne. U samo tri dana, broj preminulih se udvostručio te dosegnuo 881 žrtvu 10. travnja. Iako se brojka ne čini posebno visokom za državu s preko 10 milijuna stanovnika, bitno je naglasiti kako se 40% preminulih zarazilo upravo u domovima za starije, dok je najviša stopa rasta u imigrantskim naseljima.
Hrvatska
16. travnja Hrvatska je imala 1 791 slučaj, uz 35 smrtnih slučajeva. Najviše smrtnih slučajeva dogodilo se 14. travnja – njih 6.
Iako cijela “korona priča” još nije ni blizu kraju, čini se kako je Hrvatska ipak reagirala pravodobno te kako je nemoguće svu krivicu svaliti na djelatnike domova za starije koji se u ovoj kriznoj situaciji trude boriti ne samo s uobičajenim bolestima i boljeticama svojih korisnika, nego i s COVIDOM-19.
Propusta je bilo, a i bit će na svim razinama (sjetimo se samo zaraženih liječnika s početka epidemije), jer se radi o nečem neistraženom i nepoznatom, a teško iskorjenjivom, tako da ustaljena praksa ne postoji.
Iako će broj preminulih nažalost rasti, činjenica da je virus u domove za starije službeno ušao tek nakon mjesec i pol govori dovoljno. Hrvatska statistika u domovima za starije još uvijek nije crna kakvom je se želi prikazati. Većina djelatnika, vlasnika i korisnika se ponaša odgovorno i efikasno suzbija pandemiju, te se možemo nadati kako hrvatski domovi neće doživjeti sudbinu belgijskih i američkih kolega.
Poznavanje prirode koronavirusa – ključ razumijevanja
Od same pojave virusa u Europi, jedna poruka se ponavlja kao ključna: radi se o virusu koji je najopasniji za osobe treće životne dobi te je nužno spriječiti njegov prodor u domove za starije osobe. Pri tome se zaboravljalo istaknuti dvije stvari:
1. Osobe treće životne dobi su često kronični bolesnici i osobe narušenog zdravlja, pa je sasvim logično da će biti i podložniji virusu, bez obzira jesu li u domu ili negdje drugdje.
2. Domovi nisu hermetički zatvoreni prostori, u potpunosti izolirani od vanjskog svijeta, čak niti onda kada su korisnici i djelatnici u samoizolaciji.
Usprkos tome što se drži fizička distanca, protok ljudi smanji na minimum, a korisnike doma izolira, oni ne žive vakuumu i svijetu bez koronavirusa. Dug period inkubacije i mogućnost da se zaraza preboli bez simptoma, posebno ako se radi o zdravoj i mladoj osobi kakve su često zaposlene u domovima, kao i sposobnost virusa da preživi bez živog organizma, olakšavaju njegov ulazak u domove za starije diljem svijeta.
S obzirom na upozorenja i preporuke, mnogi su ulazak virusa u domove za starije dočekali na nož, a svaki dom sa zaraženima predstavlja se kao novo žarište infekcije. Umjesto da se sva krivnja svali na domove, kao što se to čini proteklih tjedana, možda je ovo idealna situacija da se cijelo društvo, uključivši vladajuće, zapita na koji način možemo spriječiti takve scenarije u budućnosti i kako omogućiti korisnicima uživanje u trećoj dobi kakvo zaslužuju.
Photo: Envato
