Preuzeo je jedan od najtežih resora u državi, i to resor u kojem se problemi ne mogu sakriti iza jedne dobre konferencije za medije, jednog otvorenog centra za starije, jedne isplate inkluzivnog dodatka, jedne izmjene pravilnika ili jedne rečenice o “brizi za najranjivije”. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je mjesto na kojem se sudaraju gotovo sve hrvatske slabosti: niske mirovine, manjak radnika, umorne obitelji, nedostatak socijalnih usluga, prespora administracija, nedovoljno razvijena dugotrajna skrb, radnici koji odlaze iz sustava i korisnici koji više ne mogu čekati.

No, treba biti pošten: ministar Ružić nije stvorio te probleme, ali ih je naslijedio, i sada ih više ne može promatrati izvana. Jedan od prvih poteza novog ministra bio je povlačenje žalbe Ministarstva u predmetu vezanom uz inkluzivni dodatak za preminule korisnike – politički i ljudski razumna odluka. To ne rješava sustav, ali je dobar signal: ponekad je prvi korak reforme jednostavno prestati voditi spor protiv ljudi koji su ionako predugo čekali odgovor sustava. Najava smanjenja administracije i poboljšanja sustava vještačenja također ide u dobrom smjeru. U sustavu u kojem korisnici često čekaju predugo, a stručni radnici previše vremena troše na papirologiju, svako administrativno rasterećenje nije kozmetika, nego nužnost.

Hrvatski socijalni sustav nije problematičan zato što mu nedostaje još jedna dobra namjera.

To se posebno vidi u aktualnoj priči o centrima za starije osobe. Diljem Hrvatske otvaraju se i dovršavaju novi centri. Na papiru, riječ je o velikom investicijskom ciklusu: 18 centara, gotovo 1.850 novih smještajnih mjesta, tisuće korisnika izvaninstitucijskih usluga i najave oko 1.400 novih radnih mjesta. To su veliki brojevi. I bilo bi neozbiljno reći da ti centri nisu potrebni. Jesu. Hrvatskoj trebaju novi kapaciteti. Trebaju joj javni domovi, dnevni boravci, usluge pomoći u kući, skrb za osobe s demencijom, podrška obiteljima i sve ono što bi ozbiljan sustav dugotrajne skrbi trebao imati. Međutim, Hrvatska ima lošu naviku da svaku zgradu proglasi rješenjem.

Centar za starije nije rješenje sam po sebi. On je tek okvir. Pravo pitanje nije samo koliko ima kreveta, nego tko će ondje raditi. Nije dovoljno znati koliko je projekt vrijedan, nego koliko će korisnik plaćati. Nije presudno samo koliko je usluga predviđeno u projektnom obrascu, nego koliko će ih stvarno biti dostupno u ponedjeljak ujutro, u petak popodne i u nedjelju navečer.

Politika voli otvorenja jer su vidljiva. Skrb, nažalost, nije tako fotogenična.

Ona je noćna smjena. Njegovateljica koja ne može više. Medicinska sestra koja bira između doma za starije i bolje plaćenog posla u zdravstvu. Obitelj koja ne zna kome se obratiti. Korisnik s demencijom koji ne stane uredno u tablicu kapaciteta. Privatni dom koji već danas prima teže korisnike, a u javnom prostoru se uglavnom spominje tek kad treba govoriti o cijenama ili inspekcijama. Zato najava novih radnih mjesta u centrima za starije zvuči dobro, ali otvara veliko pitanje: odakle će doći ti radnici?

Hrvatska danas formalno ima nisku nezaposlenost.

To je dobra vijest za tržište rada, ali nije dobra vijest za sektore koji već sada ne mogu pronaći ljude. Socijalna skrb i domovi za starije to osjećaju godinama. Medicinske sestre, njegovateljice, fizioterapeuti, socijalni radnici i pomoćno osoblje nisu neograničen resurs koji čeka da ga država rasporedi po novim ustanovama. Ako se novi javni centri budu punili kadrom tako da ga povlače iz postojećih domova, problem neće biti riješen. Bit će samo premješten. Ako se budu otvarali bez dovoljno radnika, dobit ćemo lijepe zgrade s tankom operativnom podlogom. A ako se sve bude oslanjalo na entuzijazam lokalnih sredina, bez jasnog plana plaća, obrazovanja, zadržavanja kadra i organizacije rada, vrlo brzo ćemo iz faze svečanog otvaranja prijeći u fazu svakodnevnog krpanja. To nije sustav. To je improvizacija s europskim namještajem.

Prosječna starosna mirovina iznosi oko 720 eura

Svako povećanje mirovine dobrodošlo je onome tko od nje živi. Svaka isplata zaostataka, svako ukidanje penalizacije ili korekcija koja umirovljeniku donese više novca na račun ima stvarnu vrijednost. To ne treba omalovažavati. Ali prosječna starosna mirovina od oko 720 eura i dalje vrlo jasno pokazuje granicu hrvatske socijalne sigurnosti. Kada se taj iznos usporedi s cijenama smještaja u domovima, troškovima lijekova, režija, hrane i svakodnevnog života, postaje jasno zašto toliko obitelji skrb za starije ne doživljava kao organizirano pravo, nego kao financijski i emocionalni rizik. Niska mirovina nije samo problem umirovljenika. Ona postaje problem njegove djece. Postaje problem doma za starije. Prelijeva se na lokalnu zajednicu, bolnicu, patronažu, centar za socijalnu skrb i svaki drugi dio sustava koji preuzima posljedice kada osoba više ne može živjeti sama, a nema dovoljno novca za odgovarajuću skrb. Zato je pogrešno razgovarati o centrima za starije odvojeno od mirovina. Jednako je pogrešno govoriti o mirovinama bez razgovora o cijeni skrbi, o radnim mjestima bez plaća i uvjeta rada, ili o obitelji kao temeljnoj vrijednosti dok se obiteljima prepušta da same koordiniraju liječnika, dom, patronažu, njegovateljicu, dokumentaciju, prijevoz i vlastiti osjećaj krivnje.

Megaresor

Ružićev resor nije samo velik. On je međusobno povezan na način koji politika često ne želi priznati. Rad utječe na mirovine. Mirovine određuju dostupnost skrbi. Dostupnost skrbi izravno pogađa obitelji. Kada obitelj više ne može sama, to se vraća na tržište rada, jer netko mora izaći s posla, uzeti bolovanje, skratiti radno vrijeme ili potpuno preuzeti brigu o starijem članu obitelji. Socijalne usluge utječu na zdravstvo, zdravstvo se prelijeva natrag na domove, a domovi se oslanjaju na kadar kojeg nema dovoljno. To je krug. I taj krug se ne može riješiti jednim sektorom, jednom reformom ni jednom investicijom. Zato bi bilo dobro da novi ministar, upravo zato što dolazi iz zdravstvenog i akademskog sustava, ne prihvati političku logiku u kojoj se problem prikazuje riješenim čim je objavljena mjera.

Sustavu ne treba još jedna velika rečenica. Treba mu operativna istina.

A operativna istina je ova: Hrvatska stari brže nego što razvija usluge. Obitelji nose prevelik teret. Privatni domovi već godinama amortiziraju slabosti sustava, ali ih se rijetko uključuje kao ozbiljne partnere. Javni centri su potrebni, ali neće biti dovoljni. Kadar je ključno pitanje, a ne fusnota. Mirovine rastu, ali troškovi skrbi rastu brže od osjećaja sigurnosti. Administracija je preteška, postupci su prespori, a korisnici prečesto kasno dobiju ono što im treba. I ovo nije kritika jednog ministra. To je opis stanja.

I baš zato ministru Ružiću treba dati prostor da pokaže zna li taj opis pretvoriti u sustav koji će imati vrlo jasan odgovor na jednostavno pitanje: može li čovjek, kad mu skrb zatreba, do nje stvarno doći. Ako se u ovom mandatu barem dio toga počne rješavati ozbiljno, bit će to važnije od svake svečane vrpce.

Objava Nije lako ministru Ružiću, ali sustavu je još teže pojavila se prvi puta na Domovi Aktualno.

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike prethodno je najavilo da je cilj izmjena prilagodba mjerila prostora, opreme i radnika, jasnije definiranje pojedinih odredbi te omogućavanje bolje organizacije pružanja usluga i racionalizacije troškova, uz zadržavanje kvalitete usluga.

Pružatelji socijalnih usluga sada imaju priliku pregledati predložene izmjene i putem javnog savjetovanja dostaviti svoje primjedbe, prijedloge i upozorenja na rješenja koja bi u praksi mogla biti teško provediva ili dodatno opteretiti rad domova.

Prijedlog Pravilnika dostupan je na portalu e-Savjetovanja.

DomoviAktualno detaljnije će analizirati predložene izmjene i njihov mogući utjecaj na pružatelje smještaja starijim osobama.

Objava Na e-Savjetovanja – izmjene Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga pojavila se prvi puta na Domovi Aktualno.

Kako je navedeno u objavi Ministarstva, cilj izmjena Pravilnika je prilagodba mjerila prostora, opreme i radnika za pružanje socijalnih usluga, jasnije definiranje pojedinih odredbi te omogućavanje bolje organizacije pružanja usluga i racionalizacije troškova obavljanja djelatnosti, uz zadržavanje kvalitete pružanja usluga.

Na prvi pogled, riječ je o tehničkoj izmjeni podzakonskog akta. No za pružatelje smještaja starijim osobama, posebno domovima za starije privatnih osnivača, ovaj Pravilnik nije samo administrativni dokument. On izravno određuje kako se usluga može organizirati, koji prostorni uvjeti moraju biti ispunjeni, koliko radnika mora biti zaposleno i pod kojim uvjetima se može nastaviti obavljati djelatnost.

Pravilnik dolazi sa značajnim zakašnjenjem

Važno je naglasiti da izrada novog odnosno izmijenjenog Pravilnika ozbiljno kasni. Sukladno izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi iz 2025. godine, novi pravilnički okvir trebao je biti donesen još do listopada prošle godine. Najava da će uskoro biti  na e-savjetovanju predstavlja olakšanje, i daje pretpostaviti da će biti uskoro, pa barem postoji neka informacija.

To kašnjenje u praksi nije nevažno. Pružatelji usluga, osobito oni koji planiraju preregistraciju, proširenje kapaciteta ili otvaranje nove ustanove, već mjesecima se nalaze u situaciji pravne i poslovne nesigurnosti. Upravni odjeli županija i Grada Zagreba također su u nezahvalnoj poziciji jer postupke moraju voditi prema postojećem pravilniku, iako se istodobno najavljuje novi okvir koji bi mogao donijeti drukčija mjerila.

Drugim riječima, tržište mjesecima već funkcionira u svojevrsnom prijelaznom razdoblju bez jasnog odgovora na pitanje: prema kojim će se pravilima dugoročno otvarati, licencirati i organizirati pružatelji smještaja za starije osobe?

Najveći pritisak je na obiteljskim domovima

Posebno je osjetljiva situacija za obiteljske domove i to za sve skupine korisnika, ne samo za starije osobe. Svi obiteljski domovi moraju se do 31. prosinca 2026. godine preregistrirati, odnosno uskladiti svoj status ako žele nastaviti s radom kao pružatelji socijalnih usluga.

Prema procjenama, ostalo je još oko 300 obiteljskih domova koji moraju riješiti svoj budući status do kraja ove godine. Za njih novi Pravilnik nije samo pitanje administrativnog usklađenja, nego pitanje opstanka na tržištu.

Ako žele nastaviti raditi, moraju znati pod kojim uvjetima mogu dobiti rješenje, koje prostorne i kadrovske uvjete moraju zadovoljiti, kakav kapacitet mogu imati i kako se njihova postojeća organizacija rada uklapa u novi model.

Bez jasnih pravila, bilo kakve ozbiljne odluke se ne mogu donositi: ulagati u adaptaciju prostora, zapošljavati dodatne radnike, mijenjati pravni oblik, tražiti novu lokaciju ili odustati od djelatnosti.

Privatni domovi trebaju pravila koja su provediva u stvarnom životu

Najavljena racionalizacija troškova i bolja organizacija pružanja usluga svakako su važne formulacije. No u praksi će biti presudno što će konkretno pisati u tekstu izmjena Pravilnika.

Privatni domovi za starije već se godinama suočavaju s nizom pritisaka: rastom troškova rada, nedostatkom njegovatelja i medicinskih sestara, sve zahtjevnijim korisnicima, višim očekivanjima obitelji, inflacijom, strožim inspekcijskim nadzorima i činjenicom da njihovi korisnici uglavnom sami plaćaju punu tržišnu cijenu smještaja.

Za razliku od javnih domova, privatni pružatelji ne posluju u sustavu u kojem je cijena za korisnika značajno ublažena javnim subvencijama. Upravo zato svako novo kadrovsko, prostorno ili organizacijsko mjerilo za privatni sektor ima vrlo konkretan financijski učinak.

Ključno pitanje: hoće li izmjene stvarno olakšati rad ili samo otvoriti nova tumačenja?

Iz najave Ministarstva može se zaključiti da se ide prema jasnijem definiranju pojedinih odredbi i prilagodbi mjerila prostora, opreme i radnika. To je smjer koji je sektoru potreban.

Međutim, iskustvo pružatelja pokazuje da najveći problemi često ne nastaju samo zbog samog teksta propisa, nego zbog različitih tumačenja u praksi. Ista odredba može se različito primjenjivati od županije do županije, od povjerenstva do povjerenstva ili od inspekcije do inspekcije.

Zato bi uz izmjene Pravilnika bilo nužno osigurati i jasne provedbene upute nadležnim upravnim tijelima. Pružatelji trebaju znati što se od njih traži prije nego što uđu u postupak, a ne tek tijekom očevida ili nakon što su već uložili značajna sredstva u prostor, opremu i radnike.

Sektor dugotrajne skrbi treba stabilnost, a ne stalnu neizvjesnost

Domovi za starije, osobito privatni pružatelji, važan su dio sustava dugotrajne skrbi u Hrvatskoj. U okolnostima sve starijeg stanovništva, sve veće potrebe za smještajem i sve zahtjevnijih oblika skrbi, stabilan i predvidiv regulatorni okvir nije luksuz, nego preduvjet opstanka sustava.

Ako je cilj izmjena doista bolja organizacija pružanja usluga, racionalizacija troškova i zadržavanje kvalitete, tada novi Pravilnik mora dati ono što sektor već dugo traži: jasna, provediva i ujednačeno primjenjiva pravila.

Izvor: Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi

Objava Najavljen i predstavljen novi Pravilnik o mjerilima za pružanje socijalnih usluga! pojavila se prvi puta na Domovi Aktualno.

Na web-adresi www.domovi-za-starije.com već 19 godina mogu se pronaći podaci o domovima za starije u Hrvatskoj. Mjesečno web-katalog posjeti oko 15.000 posjetioca, što ga čini prvim i nezaobilaznim izvorom podataka o domovima za starije. Provjerite koje podatke imamo o Vašem domu, te nam javite ukoliko je potrebno napraviti izmjene. Točnost podataka nam je bitna, kao i to da svi naši oglašivači imaju i licenciju za rad.

Objava Katalog domova za starije pojavila se prvi puta na Domovi Aktualno.

Ovo natjecanje nije samo kulinarski obračun. Njegova glavna misija je osvijetliti važnost kuhinjskih timova koji svakodnevno unose okus, toplinu i dostojanstvo u živote naših najstarijih. Kroz autentične priče, fotografije i recepte, projekt želi pokazati da je hrana mnogo više od običnog obroka – ona je oblik skrbi, utjehe i povezanosti.

Kroz natjecanje se stvara platforma za promicanje vrijednosti koje su ključne u skrbi za starije: ljudskost, empatija i posvećenost. Pobjednički radovi bit će predstavljeni u kalendaru koji će se koristiti kao alat za prikupljanje sredstava. Sva dobit od prodaje kalendara bit će usmjerena u humanitarne svrhe, podržavajući udruge koje doprinose kvaliteti života starijih osoba te osoba s posebnim potrebama te pružajući savjetovalište za same djelatnike i njihove obitelji.

“12 lica kuhinje” predstavlja snažnu poruku da je briga o starijima zajednička odgovornost. Uključivanjem kuhara i osoblja, obitelji, stručnjaka i šire javnosti, natjecanje gradi mostove i stvara zajednicu koja prepoznaje i cijeni izniman rad onih koji su u prvim redovima skrbi.

S ponosom podržavamo ovakve inicijative koje vraćaju fokus na ljude, njihovu predanost i priče koje zaslužuju da budu ispričane. Jer, na kraju dana, najvažniji sastojak svakog obroka je ljubav, a toga u kuhinjama domova za starije ne nedostaje.

Više informacija o natjecanju, prijavi na natjecanje možete pogledati na “12 lica kuhinje”

Objava Iz kuhinja domova za starije dolaze nam “12 lica kuhinje” – priča o okusima, brizi i herojima iz sjene pojavila se prvi puta na Domovi Aktualno.

Do sada su obrtnici koji su navršili 65 godina morali zatvoriti obrt kako bi primali mirovinu ili, ako bi htjeli nastaviti raditi, mirovina bi im bila obustavljena. Takva praksa stavila je obrtnike, vlasnike domova za starije u neravnopravan položaj s onima koji posluju kroz neki drugi pravni oblik poslovanja.

Važna promjena za sektor skrbi o starijima

Na inicijativu Hrvatske obrtničke komore (HOK), uvedena je mogućnost da obrtnici – pa tako i vlasnici domova za starije – ostanu aktivni i nakon umirovljenja. To znači da će iskusni vlasnici moći nastaviti voditi svoje domove, prenositi znanje mlađim generacijama i istovremeno ostvarivati pravo na mirovinu.

Predsjednik HOK-a Dalibor Kratohvil ističe da je ova promjena važna za razne djelatnosti, u našem slučaju skrbi o starijima, gdje se iskustvo i kontinuitet rada teško mogu nadomjestiti:

– „Ovo nije samo administrativno pitanje, već snažan poticaj očuvanju obrtništva i prijenosu znanja. Priznavanjem ovoga prava šalje se jasna poruka – da doprinos obrtnika vrijedi i nakon formalnog odlaska u mirovinu.“

Što slijedi?

Iako je prvi korak napravljen, HOK će nastaviti zagovarati i isplatu pune mirovine uz obavljanje obrta. Argument je jasan – obrtnici i dalje plaćaju poreze i doprinose, a dodatni prihod podiže standard najranjivijoj skupini umirovljenika.

Za vlasnike domova za starije ovo znači stabilnije planiranje poslovanja, lakši prijenos upravljanja na mlađe članove obitelji ili nove partnere, te mogućnost postupnog povlačenja iz posla umjesto naglog zatvaranja obrta.

Izvor: HOK

Objava Od 2026, obrtnici, vlasnici domova za starije, mogu uz mirovinu nastaviti s radom pojavila se prvi puta na Domovi Aktualno.

Projekt je vrijedan 15,7 milijuna eura, od čega Vlada sudjeluje s 5,4 milijuna, Županija s 2 milijuna, a Grad Drniš s 7 milijuna eura. Centar će imati kapacitet za 100 korisnika smještaja te vaninstitucionalne usluge za više od 200 korisnika. Predviđene su jednokrevetne i dvokrevetne sobe, restoran, liječničke ordinacije, prostor za fizikalnu terapiju, ugostiteljski sadržaji i prostori za društvene aktivnosti. Završetak radova očekuje se sljedeće godine, a otvorenjem bi trebalo biti stvoreno pedesetak novih radnih mjesta.

Unatoč optimizmu, ostaje izazov koji prate svi domovi za starije – i javni i privatni: osigurati dovoljan broj stručnog osoblja. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, na području Šibensko-kninske županije trenutno je registrirana samo jedna medicinska sestra tražiteljica zaposlenja, dok je istovremeno otvoreno 13 aktivnih oglasa za medicinske sestre u bolnicama i domovima. Ovi podaci jasno ukazuju da će uspješnost novih kapaciteta ovisiti o dostupnosti radne snage, a ne samo o infrastrukturi.

Izvor: MROSP 

Objava U Drnišu se gradi novi Centar za starije, ali pitanje radne snage ostaje otvoreno pojavila se prvi puta na Domovi Aktualno.

Što donosi Deklaracija?

Deklaracija o pravima umirovljenika obuhvaća širok spektar tema, od očuvanja realne vrijednosti mirovina, preko smještaja u domovima za starije i izvaninstitucionalne skrbi, do jačanja zdravstvenog sustava. Poseban naglasak stavljen je na poštivanje ljudskih prava i zaštitu starijih osoba od svakog oblika zlostavljanja, zanemarivanja i diskriminacije.

38 točaka za bolji život

Deklaracija sadrži čak 38 točaka koje se odnose na različite aspekte života starijih osoba. Neke od najvažnijih točaka za domove za starije uključuju:

1. Prava i dostojanstvo starijih osoba

• Pravo na dostojanstvo u svim aspektima života.
• Zaštita od zlostavljanja, zanemarivanja i diskriminacije.
• Poštivanje ljudskih prava osoba starije životne dobi.

2. Zdravstvena skrb i palijativna njega

• Promicanje zdravlja i prevencija bolesti.
• Organizacija dostupne zdravstvene i palijativne skrbi.
• Razvoj zdravstvene skrbi na daljinu u ruralnim područjima.

3. Socijalna skrb i dugotrajna njega

• Poticanje dostupnosti i kvalitete dugotrajne skrbi.
• Uređenje statusa njegovatelja i podrška neformalnim njegovateljima.
• Osiguranje smještaja i regulacija cijena u domovima.

4. Mirovinski sustav i financijska sigurnost

• Pravo na mirovinu kao osnovni prihod.
• Očuvanje vrijednosti mirovina i osiguranje kupovne moći.
• Aktivno uključivanje umirovljenika u tržište rada.

5. Društvena uključenost i obrazovanje

• Poticanje cjeloživotnog učenja i digitalnih vještina.
• Aktivni stil života i uključivanje u zajednicu.
• Razvoj volonterstva i socijalnih programa za starije.

6. Praćenje i razvoj politika

• • Licenciranje pružatelja socijalnih usluga i nadzor kvalitete.
  • Razvoj “srebrne ekonomije” i prilagodba stambenih rješenja.
  • Redovito izvještavanje o provedbi Deklaracije svake dvije godine.

Što to znači za domove za starije?

Deklaracija prava umirovljenika i osoba starije životne dobi naglašava nekoliko ključnih točaka koje će utjecati na poslovanje privatnih domova za starije. Među njima su:

Povećani standardi kvalitete

• Licenciranje i nadzor: Deklaracija naglašava potrebu za licenciranjem privatnih pružatelja socijalnih usluga i redovitim nadzorom kvalitete. To znači da će domovi biti podložni češćim inspekcijama i morat će zadovoljiti strože kriterije kako bi zadržali licencu.
• Kategorizacija smještaja: Uvođenje kategorija smještaja temeljenih na uvjetima i vrstama usluga znači da će domovi morati jasno definirati koje usluge nude i kojoj skupini korisnika su namijenjeni.
• Kvaliteta usluga: Naglasak na kvaliteti usluga podrazumijeva potrebu za kontinuiranim usavršavanjem osoblja, ulaganjem u opremu i prilagodbu prostora potrebama korisnika.

Fokus na individualne potrebe korisnika

• Dugotrajna skrb: Deklaracija daje punu potporu osiguranju dostupnosti, cjenovne pristupačnosti i kvalitete dugotrajne skrbi. To znači da će domovi morati prilagoditi svoje usluge individualnim potrebama svakog korisnika, posebno onih s kroničnim bolestima.
• Palijativna skrb: Organiziranje palijativne skrbi postaje prioritet. Domove očekuje prilagodba prostora i edukacija osoblja za pružanje ove vrste usluge.
• Skrb za osobe s demencijom: Deklaracija posebno ističe potrebu za skrbi o osobama s demencijom i Alzheimerovom bolešću, što zahtijeva specifična znanja i vještine od osoblja.

Socijalna uključenost i aktivno starenje

• Izvaninstitucionalne usluge: Deklaracija naglašava važnost razvijanja izvaninstitucionalnih usluga, što znači da domovi trebaju surađivati s lokalnom zajednicom i drugim pružateljima usluga kako bi korisnicima omogućili što kvalitetniji život.
• Aktivnosti i programi: Potrebno je organizirati raznovrsne aktivnosti i programe koji će poticati socijalnu interakciju, fizičku aktivnost i mentalnu stimulaciju korisnika.
• Digitalne vještine: Deklaracija ističe važnost poticanja digitalnih vještina kod starijih osoba, što znači da domovi trebaju osigurati pristup tehnologiji i edukaciju za korisnike.

Suradnja s organizacijama civilnog društva

• Volontiranje: Deklaracija potiče volontiranje, što znači da domovi trebaju uspostaviti suradnju s udrugama i drugim organizacijama civilnog društva kako bi privukli volontere.
• Partnerstva: Suradnja s organizacijama civilnog društva može obogatiti ponudu usluga i programa u domu.

Pitanja za razmišljanje:

• Kako ćete u vašem domu za starije provesti odredbe Deklaracije?
• Koje su najveće prepreke s kojima se susrećete u pružanju kvalitetne skrbi?
• Što očekujete od države u pogledu podrške domovima za starije?

[Dodaj link na Deklaraciju]

#domovizastarije #deklaracijaopravaumirovljenika #kvalitetaskrb #starijeosobe #hrvatska

Objava 38 točaka Deklaracije o pravima umirovljenika i osoba starije životne dobi pojavila se prvi puta na Domovi Aktualno.

1. Tko mora zapošljavati i u kojoj mjeri?

Prema članku 5. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom (NN 75/2018, 120/2018, 37/2020, 145/2020), poslodavci koji imaju najmanje 20 zaposlenih dužni su osigurati da osobe s invaliditetom čine najmanje 3% ukupnog broja zaposlenih.

U obzir se uzimaju svi radnici zaposleni na najmanje 20 sati tjedno, dok se određene kategorije djelatnika, poput sezonskih radnika ili osobnih asistenata, izuzimaju iz obračuna.

Primjer: Ako Vaš dom za starije ima 50 zaposlenih, morate osigurati da barem dvije osobe s invaliditetom budu zaposlene.

2. Zamjenske kvote: Kako ispuniti obvezu na alternativan način?

Ako ne možete izravno zaposliti osobe s invaliditetom, zakon Vam omogućuje ispunjenje obveze kroz zamjenske kvote, a one su

• Sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji s osobom s invaliditetom koja se samozapošljava ili s tvrtkama gdje više od 50% zaposlenih čine osobe s invaliditetom.
• Pružanje stipendija osobama s invaliditetom za redovito obrazovanje.
• Omogućavanje stručne prakse učenicima ili studentima s invaliditetom.

Tablica zamjenskih opcija

*Na temelju minimalne plaće od 840,00 € (bruto).

3. Nagrada za zapošljavanje izvan kvote

Poslodavci koji zapošljavaju više osoba s invaliditetom od propisane kvote ili imaju manje od 20 zaposlenih, među kojima su osobe s invaliditetom, mogu ostvariti pravo na novčanu nagradu. Iznos nagrade iznosi 20% minimalne plaće mjesečno za svaku osobu s invaliditetom koja predstavlja višak u odnosu na kvotu, pod uvjetom da je ta osoba upisana u Očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom.

Napomene:

• Trajanje isplate: Poslodavci mogu ostvariti ovu nagradu najduže 12 mjeseci kontinuirano za svaku osobu zaposlenu izvan kvote.
• Uvjeti za ostvarivanje prava: Da bi poslodavac imao pravo na novčanu nagradu, mora biti uredan prema državi i svojim radnicima, odnosno ne smije imati nepodmirenih dugova.
• Izuzeća: Pravo na novčanu nagradu ne mogu ostvariti zaštitne radionice, integrativne radionice, državna tijela, jedinice lokalne i područne samouprave, javne službe, javne ustanove, fondovi i pravne osobe u vlasništvu države ili jedinica lokalne i područne samouprave. Također, osobe s invaliditetom koje se samozapošljavaju nemaju pravo na ovu nagradu.

4. Gdje se registrirati?

Za ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja ili prijavu zamjenske kvote, potrebno je obratiti se Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI). Putem aplikacije NERA  poslodavci Zavodu elektroničkim putem dostavljaju potrebnu dokumentaciju, izvještaje o ispunjenju zamjenske kvote i ostalo. Na  www.zosi.hr možete pronaći sve detaljnije informacije i kontakt podatke.

∗Napomena: Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje stručni pravni savjet. Za detaljnije informacije i individualne upute preporučuje se konzultirati stručnu osobu.

Objava Zakonska obveza zapošljavanja osoba s invaliditetom: vodič za voditelje domova za starije pojavila se prvi puta na Domovi Aktualno.

CILJ EDUKACIJE: Cilj edukacije je podizanje razine svijesti te stvaranje poticajnoga okruženja za otvaranjem dnevnih boravaka za osobe oboljele od bolesti demencija u onim mjestima gdje istih nema te podizanje razine informiranosti o samim bolestima demencije za stručnjake te ostale relevantne dionike u lokalnoj zajednici.

PREDAVAČ: Predsjednica udruge Memorija Silvija Dološić Groznica, univ,spec.iur. kao suradnica na programu prenijeti će svoje znanje i iskustvo u radu sa osobama oboljelima od Alzheimera.

NAMIJENJENA JE: Svim relevantnim dionicima u sustavu socijalne skrbi

PROGRAM: Preuzmite Program edukacije

KAKO SE PRIJAVITI: do 14.04.2024 na tel. 032/639-333 ili mailom vukovar@pzs.hr

Više informacija o edukaciji i Udruzi za podršku žrtvama i svjedocima na www.pzs.hr

Objava Besplatna edukacija “Alzheimerova bolest kroz prizmu ljudskih prava” pojavila se prvi puta na Domovi Aktualno.